Sreća

Sarajevski mladenci

Fotografija: Danilo Krstanović

Sanela i Emir Klarić venčali su se 1995. godine u opkoljenom Sarajevu. Mladenci šetaju Kulovićevom ulicom, a u pozadini se vide platna razapeta između zgrada, koja su štitila od napada snajpera sa okolnih brda. Fotografija nasmejanih mladenaca postala je simbol borbe i otpora Sarajlija, kao i nade i vere u bolju budućnost. Danas se smatra jednom od najvažnijih fotografija u istoriji ratne fotografije. Sanela i Emir su i dalje u braku i imaju dve kćerke.

Your Article Title

Bensedin

Bensedin je, uz bromazepam, benzodiazepinski lek za smirenje koji se koristi za lečenje anksioznosti i drugih sličnih stanja. U upotrebi je još od 1960-ih godina. Tokom 1990-ih, prekomerno korišćenje i zloupotreba benzodiazepina postala je izrazito raširena u Srbiji i regionu i direktno se vezuje za socioekonomsku i političku nestabilnost. Benzodiazepini su tada bili lako dostupni u apotekama, čak i bez recepta, što je dodatno doprinosilo njihovom rutinskom i nekontrolisanom uzimanju, zloupotrebi i zavisnosti. Popularnost ovih lekova nastavila se do danas. Studija objavljena u decembru 2021. u časopisu Lanset, u kojoj se analizira korišćenje ovih lekova u 65 zemlja u periodu 2008–2019, smešta Srbiju i Hrvatsku na sam vrh.

Your Article Title

Flavour Aid

Izvor: „Muzej objekata“, Kiosk (autori projekta: Ana Adamović, Džejms Mej [James May] i Milica Pekić); iz kolekcije Muzeja Jugoslavije

Donator: Aleksandra Jovankin

1976 / Novi Sad / Kraljevo / Pedagog /

Mesto stanovanja donatora tokom 90-ih: Novi Sad

Naziv doniranog objekta: Kutija Flavor Aida

Poreklo doniranog objekta: Kraljevo

Pitanje: Šta ovaj objekat za Vas predstavlja?

Odgovor: Sokići Flavor Aid kupovali su se u kesicama, naime, samo prašak se rastvarao, razmućivao u vodi. Obožavali smo da ga pijemo. Mi smo ga zvali „fjavorajt“, i sećam se da smo voleli da umočimo jezik u kesicu sa praškom (što nam roditelji baš nisu dozvoljavali) da bi nam posle jezici bili obojeni. Iz pozicije današnje organske hrane, kada pazimo da ne unesemo ni jednu kaloriju viška, da sve bude neprskano, ova „hemija“ ne bi sigurno pobrala tolike simpatije kao u ono vreme, ali mi smo „fjavorajt“ pili, lizali, uživali i, evo, izrasli u lepe, zdrave primerke u novom veku!

Pitanje: Zašto ste odlučili da donirate objekat?

Odgovor: Ove sokiće smo obožavali. Osim neke dečje radosti koju osetim svaki put kad vidim ovu kutiju, ona za mene nosi još jedan poseban momenat. U njoj su se čuvala pisma. Ja sam početkom devedesetih krišom čitala pisma moje starije sestre i njenog momka iz vojske, što se vidi po nalepnicama unutar kutije, kada se još išlo u vojsku širom Jugoslavije. Ova kutija je više sećanje i dirljiva uspomena na početke devedesetih, kada smo već čeznuli za nekim prošlim vremenima, jer je sve nekako počelo tada da se urušava…

 

Deda mraz (1995)

Video-snimak prikazuje dolazak „Dede Mraza“ u jedno naselje u opkoljenom Sarajevu 1995. godine. Objavljen je na stranici Sniper Alley, koju je pokrenuo Džemil Hodžić sa ciljem dokumentovanja života pod opsadom, kao i u ime sećanja na svog brata, koji je 1995. godine ubijen snajperskim hicem u 16. godini života.

Božić (1992)

Naziv fotografije: „Bačenost u ideologiju“, iz privatne arhive

Izvor: Prezup.č

Your Article Title

Cvjet Srebrnice

U Srebrenici je počinjen jedan od najvećih zločina na evropskom tlu posle Drugog svetskog rata. Međunarodni sud pravde Ujedinjenih nacija i Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju proglasili su taj zločin genocidom. Uprkos tome što je grad od 1993. godine bio zaštićena zona UN-a, snage bosanskih Srba su pod komandom generala Ratka Mladića zauzele Srebrenicu 11. jula 1995. godine, nakon čega su u narednim danima planski počinile masakr nad bošnjačkim muškarcima i dečacima, dok je više od 25 000 žena, dece i starih proterano. Cela akcija bila je deo šireg plana etničkog čišćenja Bošnjaka iz istočne Bosne, koji je započeo masovnim ubijanjima i proterivanjima već u proleće 1992. Do danas je DNK analizom identifikovano 8372 ubijenih, čiji se ostaci, pronađeni u primarnim i sekundarnim grobnicama, sahranjuju svake godine. Mnogi se i dalje vode kao nestali, a lokacije grobnica se i dalje traže.

Za genocid u Srebrenici pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju u Hagu na doživotnu kaznu zatvora osuđeni su komandant Vojske Republike Srpske general Ratko Mladić, predsednik Republike Srpske Radovan Karadžić, načelnik za bezbednost Glavnog štaba VRS Ljubiša Beara, pomoćnik komandanta za obaveštajno-bezbednosne poslove pri štabu VRS Zdravko Tolimir i potpukovnik Drinskog korpusa VRS Vujadin Popović. General VRS Radislav Krstić osuđen je na 35 godina zatvora zbog pomaganja i učestvovanja u genocidu, kao i oficir VRS Drago Nikolić. Uz njih, još trojica oficira (Dragan Obrenović, Momir Nikolić i Radivoje Miletić) osuđeni su na kazne zatvora u trajanju od 17 do 20 godina.

„Cvijet Srebrenice“ se danas koristi kao simbol sećanja na žrtve, a njegovih 11 latica simbolizuju datum kada je grad pao u ruke VRS i kada je počeo genocid u opštini Srebrenica. Jedanestog jula svake godine održava dženaza (sahrana) pronađenih ostataka uz komemoraciju na groblju u Potočarima, gde se nalazi i Memorijalni centar Srebrenica.